U travanjskim i svibanjskim podnevima i večerima, u satima kada našim gradom odjekuju zvona, događa se Festival sv. Marka. Kao da su ti proljetni dani posebno privlačni, pa se u nama javlja potreba za bliskim, dragim prijateljem glazbenikom, s kojim bismo poslije kakva koncerta mogli podijeliti misao o glazbi. Ovih je desetak godina proletjelo u hipu, pa ipak, u pamćenju je ostao sačuvan svaki koncert, svaki glazbenik, ljubitelj glazbe, glazbeno djelo... Te su nam godine pomogle da pojmimo što znači stvaranje festivala, osjetili smo krvotok i težinu ne samo festivalskog dekora, nego i brojnih odgovornih poslova što se kriju ispod izvanjske slike festivala, a valja ih obavljati kako bi se priredbe odvijale na zadovoljstvo svih.

Sve mi te misli prolaze umom u ovim trenucima prisjećanja, a ponekad mi se čini da su se tijekom godina neki od tih zadataka počeli izvršavati gotovo automatski, kao sami od sebe. Kao da realnost festivalskog življenja, festivalskih obveza s vremena na vrijeme funkcionira sama po sebi, prepuštajući nam, dragi ljubitelji glazbe, da mislimo o glazbi, a to i jest pravi smisao svake festivalske priredbe.